anuska

06.04.2005., srijeda


privatnost
Imam veliku dvojbu, mjesecima mi netko kopa po dnevnicima, gleda mi history kad se maknem s interneta, zna moje passworde i tak puno gluposti. Meni ne smeta jer nemam kaj skrivati, međutim netko neće dijeliti svoj dio sa mnom. I kako ga je zloća obuzela, napravio je kardinalnu grešku i nije se odjavio s stranice gdje mogu vidjeti njegov password i uglavnom ući u njegove sitne tajne.
Pitanje je poštovati tuđu privatnost ili znatiželji udovoljiti??

- 11:03 - Komentari (18) - Isprintaj - #

10.10.2004., nedjelja


za predivne komentare
Otvarajuci blog nisam mislila da ce toliko zločestih ljudi imati potrebu pisati svoja misljenja koja bi me iz ne znam kojih razloga trebala interesirati. Dakle ako vas toliko smeta moj izgled ili moj blog meni još uvijek nije jasno zašto ga čitate. Molim dotične da me ostave na miru jer nemam volje svadjati se s majmunima koji su toliko hrabri da se niti potpisati ne mogu.
Kak imate zanimljiv zivot da si razbijate glavu s mojim izgledom i tezinom. Niste naviknuti gledati takvu ljepotu pa jadnici prestanite moju stranicu otvarati i koncentrirajte se na svoje sitne zivote.

- 20:34 - Komentari (14) - Isprintaj - #

01.09.2004., srijeda


MONTI HAKER
A ovako je Montica našao Hrvača na Iskrici
- 16:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

MONTI VON EDELGEMUET
Moja mala maza. Minijaturni jazavčar
- 16:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Završni koncert
Stefanova klasa Romina, Tamara, ja, Barbara, Sven i Ivan
- 09:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ANA I VIOLINA
Moja mala violina i ja prije koncerta.


- 09:03 - Komentari (1) - Isprintaj - #

PAPATAČI U GROŽNJANU
Tamara hvata papatače.
- 09:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

OPATIJA
Izlet u Opatiju na Stefanov koncert.

Ono malo rozo iza sam ja izvodim važnu funkciju okretanja nota.

- 09:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

GROŽNJAN
U središtu Istre nalazi se prelijepi gradić na vrhu brda.
Svake godine vrvi umjetnicima i turistima jer «Hrvatska glazbena mladež» organizira ljetne seminare, workshopove i masterclasse za glazbu. Mnoga svjetski poznata imena dolaze u Grožnjan raditi s talentiranim studentima i uživati u nezaboravnoj atmosferi Grožnjana.

Već drugu godinu zaredom pohađam masterclass Stefana Milenkovicha (bivšeg čuda od djeteta) i dobro se zabavljamo čitave dane. Super je svirati čitave dane i biti u okruženju s glazbom u kamenim kućama i pored mnogo galerijica. Navečer su obično koncerti i zajednička druženja u restoranu ili jednom jedinom kafiću (tak da su uvijek svi na okupu).

Jedino neugodno iznaneđenje su papadači ili papatači mali komarci veličine vinskih mušica koji neumorno grizu i ima ih stotine, skakavci (al zato imamo Tamaru da se u miru tuširamo), škorpioni (njih nema puno) i leteći žohari (tu nema pomoći samo možeš vrištati i skrivati se pod plahtom).

Smještaj je u starim kamenim kućama koje su uređene za studente po 4 5 kreveta. Svirati je dozvoljeno skoro čitav dan, ali obavezne su stanke za kavice, sokiće i velika filozofiranja na terasama.

- 08:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

23.08.2004., ponedjeljak


ah da mi je bar još malo mora
Ne da mi se biti u uredu pa gledam slikice s mora.
Ljubi hoćemo uskoro opet tamo?
- 12:16 - Komentari (1) - Isprintaj - #

20.08.2004., petak


GOLDENBOY CARIĆ
Kako
sam sigurna da će Hrvoje pisati o ljepotama naše obale i prekrasnim plažama gdje smo se kupali, ja ću zabilježiti prekrasne ljude koje sam upoznala ovo ljeto.
Dakle Hrvač igra rukomet na pijesku i prije početka našeg ljetovanja igrao je turnir na Pagu gdje sam ga trebala pokupiti i od kuda krećemo za Korčulu.

Čitav dan provesti gledajući kako se dečki valjaju u pijesku i nije tako loše, al tu su i curke što mi je prilično dosadno, a većina i nije baš neki prizor za oko.(Zašto te curke imaju toliko celulita i takvu grubu kožu to mi nikad neće biti jasno).

No dobro volim gledati Hrvoja i biti ponosna na njegove golove pa dan i nije bio tako strašan. A imaju i fora naziv GOLDENBALLS i na hlačicama im naziv stoji naprijed točno gdje se balls i nalaze. Najinventivnija ekipa moram priznati.
Uglavnom nakon turnira i pića poveli smo Hrvojevog prijatelja Carića s nama do Drvenika jer ide za Hvar i ima trajekt ujutro.
I to objasniti je bio pothvat jer je htio spavati na Pagu pa ujutro uhvatiti bus za Drvenik.
I nema problema samo što na Pagu nije imao gdje spavati. I dobro Hrvoje mu objasni zašto mu je bolje putovati s nama besplatno, u autu, ranije doći na Hvar, ne spavati na plaži.
I ajde ide on s nama.
Krenemo Hrvoje vozi naravno dečki puni dojmova pričaju o utakmicama, sucima i drugima important stvarima, vozimo se sat vremena dečki još pričaju, odnosno Carić još priča mi slušamo, planiranje budućih turnira.

Slijedeći sat ja vozim Carić još analizira rukomet, detaljna analiza sudaca.

Sat iza toga Hrvoje hrče, Carić ulazi u detaljnu analizu svakog igrača.

Dugopolje, psihološka analiza sporta,“vidjet ćeš Ana nakon nekog vremena i ti ćeš se početi živcirati kad gubimo“.
Dakle ja sam žensko i brbljava al da netko može toliko pričati, tolikom brzinom nakon ponoći o rukometu na pijesku to nisam znala da postoji.
On je pričao a ja sam bila sve umornija i umornija.

Pojačam radio i počnem pjevušiti, konačno spavaju obojica, ali ne prije Makarske policija nas zaustavlja. Zašto???? A tak su lijepo spavali. Sad smo na borovima koje je sadio u vojsci i u kraterima gdje je cugao (Hrvoje na pol spava i misli da Carić priča o porilucima, a ne borovima). Ajme što je taj Drvenik daaaaaaaaaleko.

Pet sati ujutro STIGLI, Carića zbunjenog ostavljamo mi idemo za Orebić.

Dragi Cariću ako ćeš ikada čitati ovo, hvala ti što si me zabavljao putem da ne zaspem i sjećat ću se vožnje uvijek s velikim osmjehom, a nadam se da će me uskoro i razveseliti med od lavande.




- 12:08 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Početak ljeta
Hrvač kak imaš zgodnu curu
- 10:21 - Komentari (2) - Isprintaj - #

17.08.2004., utorak


TRIBUTE TO ISKRICA
Nakon skoro 8 mjeseci što mi smile ne silazi s lica mislim da je vrijeme da napisem hvala www.iskrici.com gdje sam upoznala svog dragog.

Jucer navecer vozim se doma nakon sto smo zajedno bili u gradu i mislim si kako sam sretna jer sam na netu upoznala tako dragog i finog decka. Sve nam je ljepse skupa pa smo sve vise opusteni jedan uz drugog. Za mog dragog hrvača to znaci da moze piti, pusiti, podrigivati se, prditi, zabijati mi sladoled na nos, tući se sa mnom i zvati wc školjku Ana. Pa koja cura to ne bi zeljela.

Veseli se danima kad nismo skupa: "Juhu sutra sam slobodan", ne drzi svoju rijec "Cuj sorry bejb", zove me bucka, pumpkin, debela (proste izraze necu niti spomenuti). Zbilja tako sam sretna jer sam ga nasla.

I naravno bilo kakva utakmica i fešta je bitnija od cure, bitnija od svega na svijetu. Ma naravno curka doma leži nakon operacije umnjaka i umire od dosade i bolova on je tri dana ne dođe posjetiti jer kužiš ima "obaveze" s dečkima.
Ozbiljno ne postoji tako krasno mjesto na svijetu kao iskrica gdje upoznajes tako divne ljude.

Mulac znam da citas i znaš da sam ljuta na tebe, ali ne pada mi napamet dijeliti tebe i mene s drugima. Našli smo se na mjestu gdje su bile šanse 1:mil. da si pašemo, ušao si mi u život kad nisam htjela nikoga i tako brzo natjerao me da se zaljubim u tebe preko ušiju. Volim te.

[B]LJUBI TI SI JEDAN MULAC KOJI IMA NAJBOLJU CURU NA SVIJETU. [/B


- 08:09 - Komentari (3) - Isprintaj - #